Proces eksfoliacije kože datira još iz starog Egipta gdje je koža osunčana suncem bila simbol nižeg statusa u društvu te su je tretirali ukiseljenim mlijekom koje sadrži mliječnu kiselini. Milječna kiselina danas pripada skupini AHA kiselina koje se upotrebljavaju u procesima eksfoliacije kože. Stari turci su upotrebljavali nešto agresivnije metode gdje su toplinom dobivenom pomoću vatre vršili procese eksfoliacije kože u svrhu pomlađivanja i svijetlije puti. Krajem 19. stoljeća njemački dermatolog opisao je salicilnu i TCA kiselinu te fenol koji se početkom 20. stoljeća počeo upotrebljavati za tretiranje ožiljaka nakon akni. Šezdesetih godina prošlog stoljeća započeta je upotreba navedenih kiselina u standardnim formulama te su objavljeni rezultati njihovog djelovanja i definirani kao procesi peelinga kože.
Starenjem naša koža prolazi kroz različite promjene; čvrstoća kolagena slabi te gubi elastičnost što posljedično uzrokuje bore i gubljenje kontura lica. Na procese starenja kože utječu kako unutarnji (npr. genetika) na koje imamo manji utjecaj, tako i vanjski čimbenici (npr. izloženost UV zrakama, pušenje) na koje sami možemo više utjecati te ih izbjegavati.
Kemijski pilinzi su u osnovi način uklanjanja površinskih slojeva kože u svrhu stvaranja novih i zdravijih slojeva kože što rezultira lijepšim i ujednačenijim tenom. Osim toga, kemijski pilinzi stimuliraju rast novih stanica kože što dovodi do pounjavanja gornjih slojeva te zategnutog izleda kože.
Danas postoji mnogo različitih vrsta peelinga u rasponu od površinskih do vrlo dubokih. Jačina odnosno dubina prodiranja i eksfoliacije kože ovisi o stupnju oštećenja. Na osnovu oštećenja kože odabiremo i jačinu peelinga, što je oštećenje veće to je i potreban jači peeling odnosno veća dubina prodiranja.Pod dubinom prodiranja smatra se deblijina kože koju je potrebno ukloniti da bi neželjena nepravilnost nestala te se potaknulo stvaranje mlade i zdrave kože.
U prošlosti se upotreba fenolskih komponenti koristila za odstranjivanje više slojeva kože. To su bili jaki pilinzi koji su imali tendenciju stvaranja blijede i voskaste kože. U novije vrijeme preferira se upotreba površinskih i srednje dubokih kombiniranih pilinga koji imaju mogućnost niže koncentracije aktivnih sastojaka, što rezultira manjom mogučnošću razvoja nuspojava. Također dodatni sastojci, kao npr. vitamin C, vitamin E te razni drugi ekstrakti, pozitivno stimuliraju protuupalni i antioksidativni učinak, prevenciju posttraumatske hiperpigmentacije i trajnog crvenila kože te proces keratinizacije i seboregulacije dopuštajući normalnu obnovu kože.
Prije same procedure tretiranja kože kemijskim pilingom trebamo uzeti u obzir fototip, dob te vrsu kože. Također neki pilinzi zahtjevaju predobradu odnosno pripremu kože te odgovarajuću rehabilitaciju. Najčešće korištene klasifikacije kože u procesima izvedbe kemiskih pilinga su Fitzpatrik ljestvica kojom određujemo fototip kože odnosno reakciju kože na UV svjetlost te Glogau ljestvica kojom određujemo stanje bora.
Kombinacija kemijskih pilinga sa dodatnim aparaturnim tehnikama kao npr. mezoterapija, sonoforeza, microneedling, radiofrekvencija te odgovarajučom preparativnom njegom daje fantastične rezultate u kozmetičkim procedurama njege kože.
dipl.kozm., Ivana Paulin, majstor kozmetičar
